Povijest škole

1. Uvod

U zapadnome Srijemu, na lijevoj obali Save i u malome selu Gunja, na adresi Miroslava Krleže 2, smjestila se jedna od najljepših škola Vukovarsko-srijemske županije,

Osnovna škola „Antun i Stjepan Radić“. Pridjev ‘najljepša’ nije subjektivan, nego nagradom Hrvatske radiotelevizije „Najljepši školski vrt“ opravdan i dodijeljen pridjev. O tom uspjehu naše škole, kao i o brojnim drugim njezinim obilježjima i njezinu povijesnu razvoju čitajte u ovome „Pogledu unatrag“.

Selo Gunja i istoimena općina jedno je od sela tzv. Cvelferije, područja koje, uz Gunju, obuhvaća i sljedećih osam sela županjskoga kraja: Vrbanja, Soljani, Strošinci, Drenovci, Račinovci, Rajevo Selo, Posavski Podgajci. Naziv „Cvelferija“ potječe iz vojnoga jezika. U doba kada je Hrvatska bila podijeljena na pukovnije, a one na niže jedinice satnije, područje ovih sela činilo je dvanaestu satniju. Od njemačkog „zwölf“, što znači dvanaest, ovaj kraj prozvan je „Cvelferijom“. To su bila sela koja su se nalazila na granici s Turcima, pa su ovdašnji ljudi prozvani „Graničarima“. Cvelferija i danas ima graničarsku ulogu jer se nalazi na granici s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.

2. Stara povijest škole (18. i 19. stoljeće)

Povijest školstva u Cvelferiji ima dugu i bogatu tradiciju, no ona je slabo istražena. Vrijedne podatke o prvim školama na tom području i njihovu uređenju daju nam naši povjesničari i arhivisti Marko Landeka, i to u članku „Prilog povijesti školstva u Cvelferiji“, te Tomislav Lunka člankom „Školstvo u Cvelferiji od 1871. do 1888.“ 

Od Marka Landeke tako saznajemo kako su se prve škole na području Cvelferije pojavile u zadnjoj četvrtini 18. stoljeća. Gunja i ostala sela Cvelferije tada su bila u sastavu Vojne krajine. U njezinu uređenju primarna je bila vojna struktura i vojna stega, no određena se pažnja posvećivala i školovanju kadra za potrebe vojnih pisarnica.

Godine 1764. donesena je naredba o osnivanju škole u svakom mjestu ili satnijskom središtu i uputa da se zaposli učitelj („Schulmeister“). U većini sela ta se naredba nije mogla ostvariti zbog nedostatka uvjeta. Prve škole u Drenovačkoj satniji osnovane su u Račinovcima 1779. godine i u Drenovcima 1780. godine. U podacima drenovačke škole tako se pojavljuju i učenici iz Gunje.

Osnivanje škola u ostalim mjestima teklo je sporo, stoga će zapovjednik Brodske pukovnije ponoviti naredbu iz 1764. godine naglašavajući potrebu osnivanja škola i gradnje školskih zgrada. Potreba za učiteljima bila je velika, a izobrazba učitelja tekla je sporo. Dvorsko ratno vijeće stoga će 1825. godine izdati strožu naredbu kojom započinje obvezno školovanje, a brigu o školama preuzima država, dok će općina preuzeti brigu o infrastrukturi škole i plaćanju učitelja. Marko Landeka navodi tako 1830. kao godinu kada započinje osnivanje škola i u ostalim selima Drenovačke satnije, pa tako i u Gunji. Sljedeće će godine sela Drenovačke satnije sklopiti i ugovore s prvim učiteljima. U Gunji je prvi učitelj bio Stjepan Marković, učiteljski pripravnik. Mnoga sela nisu imala školske zgrade pa se nastava odvijala u stražarnicama ili mrtvačnicama. Marko Landeka navodi podatak da je tako bilo i u Gunji 1843. godine.

Iz podataka Drenovačke satnije iz 1837. godine navodi se da je u čitavoj satniji nastavu pohađalo 388 djece, a 542 djece trebalo je upisati novu školsku godinu. U 1. razred upisivala su se djeca od 6 do 11 godina, a nastava je započinjala u studenome te je trajala 123 dana. Nadzor nad školama vršio se svake školske godine, a učenici su ispite polagali javno, pred komisijom. Najbolji učenici nagrađivani su knjigama i upisivani u knjigu časti.

Marko Landeka u svome članku donosi i tablični prikaz broja učenika iz 1855. godine iz kojeg je vidljivo kako je Gunja imala 24 redovna učenika i 18 učenika u opetovnici:

U zapisniku obilazaka škole te godine navedeno je da se satnija mora pobrinuti za školske klupe u Gunji koje su „stare i neupotrebljive“.

Početkom školske 1855./56. godine Gunja je imala 2 razreda – 1. razred imao je 15 učenika, 2. razred 24, a u opetovnici je bilo 18 učenika. Škole su bile dužne izvijestiti satniju o nedolasku učenika u školu pa su vojne vlasti kažnjavale roditelje. Problem nepohađanja nastave zadržao se do 60-ih godina 20. stoljeća.

U Hrvatskom školskom muzeju u „Podacima u školama“ stoji kako je 1857. godine napravljena nova škola s jednom učionicom i trosobnim učiteljskim stanom koja će biti proširena 1910. godine. Sljedećih dvadesetak godina (od te 1857.) bit će zabilježeno neprestano povećanje broja učenika, stoga će se pojaviti potreba i za gradnjom nove školske zgrade u Gunji koja će biti sagrađena 1880. godine.

U članku Tomislava Lunke pronalazimo tablični prikaz i izvješće o stanju u Gunji dana 27. veljače 1865. Prema njemu vidljivo je da Gunja ima 66 kuća, 67 učenika sposobno je za školu, premda ih je samo 42 polazilo školu. U Gunji je radio učitelj Adam Šokčević sa završenim tromjesečnim preparandijskim tečajem. Škola je bila niža pučka narodna, trajala je 2 godine i postojale su 1 ili 2 godine opetovnice. Poučavalo se na slavonskom jeziku (hrvatski jezik Slavonske vojne krajine).

Prema školskom propisu iz 1871. godine obvezno školovanje u selima, pa tako i u Gunji, trajalo je 7 godina. Škola u Gunji bila je državna te su u istome razredu bili i dječaci i djevojčice. Tomislav Lunka u svome članku upravo ranije spomenutu godinu navodi kao prijelomnu kada su oblasti povele veću brigu o redovitom polasku djevojčica u školu. U Gunji i ostalim selima djeca su poslije sedme godine pohađala opetovnicu u kojoj se nastava odvijala nedjeljom i blagdanima. Tomislav Lunka navodi i predmete koji su se učili u to vrijeme: nauk vjere i ćudorednosti, jezik (hrvatski kao materinski i njemački jezik u kasnijim razredima), računanje, prirodoznanstvo, zemljopis i povijest domovine, pisanje, likoslovlje, pjevanje, vježbanje tijela, poljsko gospodarstvo za dječake te ženski ručni rad i kućanstvo za djevojke. Brigu o školama vodila su posebno osnovana školska vijeća čija će se ideja zadržati do danas. Prema školskim propisima iz 1871. učitelji su bili dužni prisustvovati i okružnim učiteljskim skupštinama jednom godišnje (današnji stručni skupovi učitelja). Na jednoj takvoj skupštini donesen je Prvi hrvatski školski zakon (1874. godine) koji je unaprijedio nastavu, nadzor škola, izobrazbu učitelja, a povećavaju se i plaće učiteljima. Iz kasnijeg izvješća te iste godine spominje se da je u Gunji radio učitelj Ivan Bušić, rodom iz Županje, osposobljen za trivijalnog učitelja. Sudjelovao je na Drugom, a kasnije i na Trećem učiteljskom skupu i provodio napredne ideje.

Prema pukovnijskom izvješću od 24. siječnja 1872. godine, u Gunji postoji mješovita škola sa 75 učenika i jednom učionicom. ¹²

Godine 1888. na snagu je stupio Drugi školski zakon koji je unazadio školstvo. Smanjio se broj nastavnih predmeta, sve se ponovno svelo na pisanje i računanje. Učiteljima je bilo zabranjeno sklapati brak. To je bilo za vladavine Khuena Hedervarya i takvo je stanje ostalo do 1892. 

3.Novija povijest škole (20. stoljeće)

O školstvu početkom 20. stoljeća, pred Prvi svjetski rat, te u razdoblju između dvaju ratova, nema sačuvane dokumentacije. Općenito se navodi da su mnogi prosvjetni radnici i stariji učenici regrutirani, školske zgrade su korištene za bolnice i smještaj izbjeglica.

U drugoj polovici 20. stoljeća donosi se reforma koja propisuje obveznu osmogodišnju školu. To je vrijeme iza Drugog svjetskog rata, vrijeme poratnog sređivanja općeg stanja u zemlji. Školske godine 1946./47. škola je postala petorazredna i imala je 177 učenika razvrstanih u 7 odjeljenja (u petom razredu bilo je 12 učenika). Školskim zakonom iz 1951. godine uvedene su osmogodišnje škole, a gunjanska je škola postala sedmogodišnja školske 1955./56. godine. Te godine imala je 248 učenika raspoređenih u sedam odjeljenja: 5. razred imao je 18 učenika, 6. razred 31 i 7. razred 15 učenika. Od školske 1956./57. godine škola je imala svih osam razreda koje je pohađalo 296 učenika raspoređenih u 9 odjeljenja: 5. razred 16 učenika, 6. razred 20, 7. razred 31 te 8. razred 14 učenika.

Prva učiteljica u to vrijeme, sjećaju se današnji učitelji, bila je Zora Biljan koja je bila i ravnateljica, tj. direktorica ili upraviteljica škole.

Svi podaci o školi u Gunji koji će se pojavljivati u nastavku dio su žive usmene riječi njezinih nekadašnjih učenika i djelatnika te zapisi iz školskih spomenica i starih zapisnika sa sjednica koji su pohranjeni u Državnom arhivu u Osijeku ili se još nalaze u školi.

Iz školske spomenice tako je vidljivo da je 10. lipnja 1960. godine, na Dan škole, donesena odluka o osnivanju osnovne škole u Gunji na „Stanici“ (dio Gunje u kojem je nekada bila željeznička stanica). Do tada su učenici nastavu pohađali u školi u „Selu“. Tada škola dobiva ime Osnovna škola „Braća Nikolić“. Te godine u nastavu se uvode i strani jezici, engleski i njemački.

U svojim početcima škola je imala 17 odjeljenja, 603 učenika, 10 učitelja. Nastava se odvijala u dvije privatne kuće i u zgradi šumarije. Uvjeti za rad bili su vrlo teški, a zgrade trošne i vlažne. Izgradnja nove školske zgrade započinje 1961. godine, a dovršena je 1963. Svečanosti otvaranja Osnovne škole „Braća Nikolić“ prisustvovali su kotarski, općinski i školski predstavnici vlasti jer je to, prema novinskim izvješćima, bila najmodernija škola u kotaru Vinkovci. Osnovna škola Gunja imala je u svom sastavu područne škole: Spačvu, Rajevo Selo, Posavske Podgajce i školu „Gunja-Selo“.

Na prijelazu 1964./65. godine u Gunju dolaze učenici iz Rajeva Sela i Posavskih Podgajaca, i to 6.,7., i 8. razredi. Zbog povećanog broja učenika nastava se izvodila u čak 4 smjene. Ravnatelj škole u to vrijeme bio je Nedeljko Perkušić (ravnatelj će biti do 1967. godine). Od 1967. do 1984. godine ravnatelj škole u Gunji bio je Dominik Raguž. Tih 60-ih i 70-ih godina, sjećaju se učitelji i mještani Gunje, čak 1200 ili i više učenika pohađalo je Osnovnu školu „Braća Nikolić“.

Značajan događaj za Gunju, a kasnije će se pokazati i za školu, bila je izgradnja prve džamije u Hrvatskoj. Za Gunju se tako šire pročulo 1969. godine kada je dovršena izgradnja džamije. Nastavak je to suživota sa stanovnicima islamske vjeroispovijesti koji su svoj dom pronašli u Gunji ili koji će tek započeti svoj život u Gunji.

Školske 1980./81. godine, na Dan škole, obilježava se 150. obljetnica osnivanja škole u Gunji. Te iste godine uvodi se ruski jezik u nastavu.

Žarko Pajić ime je i prezime ravnatelja škole koji je djelovao od 1984. godine.

U vrijeme Domovinskog rata škola je radila na tri lokacije: Rajevo Selo, „Gunja-Stanica“ i „Gunja-Selo“. Pojedini učitelji bili su mobilizirani. Kroz selo i školu prošlo je oko 20.000 izbjeglica i prognanih. Mnogi od njih našli su okrjepu i prenoćište u školi. Nastava se odvijala sa 60% do 70% kapaciteta (dio nastave održavan je po privatnim kućama). Građena su skloništa, a mnoga su djeca napustila selo te otišla u izbjeglištvo.

Godine 1990./91. škola mijenja naziv u Osnovna škola „Antun i Stjepan Radić“, a započinje i izgradnja nove škole u „Selu“. U spomenici škole navodi se kako traju pripreme za rat, osnivaju se krizni štabovi. Zabilježene su i prve žrtve rata, a značajan je i događaj rušenja pješačkog mosta Gunja-Brčko. Unatoč svim tim događanjima, školski je život bogat pa su tako zabilježene brojne školske aktivnosti za 633 učenika, koliko ih je te godine pohađalo nastavu. Ravnateljem je postao učitelj Josip Lišić.

Ratne 1991./92. godine novine pišu o Gunji i uvođenju nastave islamskog vjeronauka, što je nastavak ranije spominjane simbioze stanovnika katoličke i islamske vjeroispovijesti zabilježene u Gunji. Zabilježen je i prekid nastave i povremene radne akcije. Piše se zahtjev za uvođenjem „Male škole“, tj. predškolskog odgoja. Školska godina završava sa 82 nastavna dana i zabilješkom o 756 učenika koji završavaju školsku godinu među kojima su bili i učenici-izbjeglice prispjeli u našu školu.

Sljedeće školske godine izgrađena je i otvorena nova školska zgrada u „Selu“. Nastava u Rajevu Selu odvija se u privatnoj kući (školska zgrada teško je oštećena).

U spomenici škole za sljedeće godine kao glavni događaji navode se: Papin prvi pohod Hrvatskoj; mnogo je prognanika, izbjeglica, loša socijalna situacija; područna škola Rajevo Selo obnovljena je. 

4. Najnovija povijest škole (kraj 20. te 21. stoljeće)

Zasigurno najznačajnija godina u najnovijoj povijesti Osnovne škole „Antun i Stjepan Radić“ jest 1999./2000. godina. Te godine adaptirana je, rekonstruirana i dograđena centralna škola. Školu tada pohađa 667 učenika. Sudjelujemo na skoro svim natjecanjima u Županiji, škola se ističe brojnim školskim aktivnostima i projektima u koje uključuje svoje učenike. Škola je domaćin županijskih Lidrana te sudjeluje i na državnom Lidranu. Očekuje se izgradnja moderne školske sportske dvorane. U školi se održavaju tečajevi informatike i stranih jezika.

Sljedeće godine započinje izgradnja školske dvorane. Najnagrađivaniji smo u Županiji, no smanjuje se broj djece (nezaposlenost, teški životni uvjeti). Te 2001. godine iz Literarno-novinarske družine ”Dragutin Tadijanović” (koja je u Gunji djelovala još od 1975. godine) nastaje SKIG („Studio Kreativnih Ideja Gunja“, osnivač Josip Krunić) – družina koja će svojim filmskim i radijskim stvaralaštvom obilježiti povijest Osnovne škole Gunja.

Prostrana, vrhunski opremljena sportska dvorana bit će otvorena sljedeće godine, a učenici će, osim u školskoj dvorani i trodijelnom školskom igralištu (nogometno, košarkaško i atletsko igralište), uživati i u informatičkoj učionici opremljenoj brojnim računalima.

Od 2005. godine ravnateljem postaje učitelj Stipica Mišura koji će, osim gore prikazane informatizacije škole, pokrenuti i tradiciju održavanja božićnih priredbi.

Osim kao tehnički dobro opremljena škola (informatička oprema, kao i suvremena oprema za provedbu božićnih priredbi – rasvjeta, prijenosni mikrofoni, zvučnici i dr.) poznati smo te međunarodno priznati i kao „Eko-škola“ (i to još od 1996. godine), a s vremenom smo postali i „Globe-škola“ te „Armalova škola“ – ekološki osviještena škola koja provodi razne akcije uređenja okoliša, prikupljanja staroga papira, starih baterija i sl. Obogaćeni tim iskustvom, izvrsne rezultate svake godine ostvarujemo i na državnom natjecanju „Eko-kviz“.

S ponosom ističemo i da smo škola „Za djecu Afrike“ – škola koja provodi mnoge humanitarne akcije za djecu Afrike. Usko smo povezani i s udrugom „Zvjezdice“ – u ovom kraju jedinstvenom udrugom za djecu s posebnim potrebama čiji su štićenici uključeni u našu školsku zajednicu u vidu isto tako posebnog programa školovanja.

Od 2009. godine u školi se održavaju i „Ljetne škole filma“, a od 2010. godine  molitveni skupovi u obliku integriranog dana „Milijun djece moli zajedno“.

Osnovna škola „Antun i Stjepan Radić“ svojim učenicima omogućuje i niz zabavnih i natjecateljskih programa. Tako se u školi od 2011./12. godine održava školski „Supertalent“, a tu su i, mnogo ranije uvedene, zabave pod maskama, Valentinovo zabave i pomno osmišljene i organizirane maturalne večeri za učenike osmih razreda.

Posebno vrijedno priznanje Osnovnoj školi „Antun i Stjepan Radić“ uslijedilo je 2013. godine kada je škola dobila povelju Hrvatske radiotelevizije za najljepši školski vrt kontinentalne Hrvatske, titulu koju će zadržati i narednih godina.

Osim toga priznanja, škola u Gunji dobivala je tijekom školskih godina brojna priznanja s natjecanja, nagradnih literarnih, likovnih, projektnih i drugih natječaja koje je, za ovu kratku povijest škole, nemoguće nabrojati. Osim ranije spominjanih filmova iz radionice SKIG-a, koji su dobili na desetke priznanja i nagrada te su prikazivani diljem zemlje, „ekouspjeha“ te uspjeha na Lidranu, od pojedinačnih natjecanja valja spomenuti još ona iz fizike, matematike i hrvatskoga jezika na čijim smo državnim razinama bili predstavljani nekoliko puta. Tomu su, izrazito smo ponosni, prethodila prva mjesta u Vukovarsko-srijemskog županiji.

Od 2012./13. školske godine, također po uzoru na Literarno-novinarsku družinu ”Dragutin Tadijanović” koja je izdavala školske novine, školska novinarska družina pokreće svoj list, ali ovoga puta – digitalni školski list.

Jedina godina u najnovijoj povijesti škole koje se nerado sjećamo jest ona 2014. kada je naše selo pogodila katastrofalna poplava u kojoj su mnogi izgubili svoje domove i vrijedne uspomene, a naša škola vrijednu školsku opremu (mnoge učionice imale su „pametne“ ploče te računala).

Unatoč naizgled bezizlaznoj situaciji, selo Gunja i njezina škola obnovili su se. Školska 2014./15. godina započela je kada i u ostatku zemlje. Uslijedila je školskim događanjima najbogatija godina u najnovijoj povijesti škole. Pod budnim okom javnosti, brojnih udruga, organizacija i pokreta, nadležnog Ministarstva te ostalih nesebičnih darivatelja naše škole – školska godina prepuna integriranih i projektnih dana, priredbi, koncerata, putovanja. Osnovna škola „Antun i Stjepan Radić“ postaje bogatija i za izvrsnu, najsuvremenije opremljenu učionicu – „Učionicu budućnosti“ (Samsung i Carnet).

Valja naglasiti kako su izdvojeni događaji samo mali dio prelijepe i mnogo veće priče koja se odvijala te školske godine. Osnovna škola „Antun i Stjepan Radić“ zahvaljuje svima koji su sudjelovali u obnovi škole i povratku đaka u njezine klupe.

U sljedećim dvjema godinama, Osnovna škola Gunja nastavila je svoj uobičajeni rad: plodna nastava, brojna školska događanja, putovanja i integrirani dani, izvrsni rezultati natjecanja; jedino sa žalom i tugom zbog pojave stalnog smanjenja broja učenika (malo manje od 300 učenika 2016./17. godine), što odgovara općoj demografskoj slici Republike Hrvatske. Trud škole i njezinih djelatnika time ne jenjava, nego se, čak štoviše, pojačava u nastojanju da se održi i opravda višestoljetna tradicija ove škole i ona tvrdnja Marka Landeka da su škole u Cvelferiji bili pravi rasadnici pismenosti, kulture, napretka i hrvatskoga nacionalnog identiteta. Naša škola to zasigurno jest i ostaje biti.