U prosincu je u školskoj knjižnici nastavljen projekt poticanja čitanja Čitajmo zajedno, čitamo naglas: zaboravljene knjige, posvećen promicanju kulture čitanja, razumijevanja ali i empatije među učenicima. Na početku sata knjižničarka je učenicima predstavila pojam empatije te im objasnila što znači prepoznati i razumjeti tuđe osjećaje, kao i zašto je važno biti pažljiv, strpljiv i brižan prema drugima. Zatim je najavila čitanje priče iz edicije Mladi ljudi, VELIKI SNOVI, posvećene životu Marije Montessori, vizionarke pedagogije koja je život posvetila djeci i njihovim potrebama. Knjižničarka je pročitala priču naglas, a učenici su je nakon toga ponovno čitali jedni drugima, razmjenjujući dojmove i naglašavajući dijelove koji su ih posebno dojmili.
Razgovor o sadržaju slikovnice potaknuo je učenike na promišljanje o tome kako se empatija očituje u svakodnevnom životu. Posebno ih je nadahnulo to što je Maria Montessori djeci pristupala na drugačijinačin, ohrabrivala ih na samostalnost, slušala njihove potrebe i uvijek pokazivala strpljenje. Učenici su razmišljali o pitanjima: Kako je Maria pokazala empatiju? Kako se osjećala djeca o kojoj je brinula? Što bismo mi mogli učiniti danas kako bismo jedni drugima pokazali razumijevanje i podršku?
Nakon razgovora, učenici su sudjelovali u raznolikim aktivnostima iz igre Kartice bezbrigice, kroz koje su istraživali vlastite osjećaje i vježbali empatiju kroz pokret i igru. Izvodili su vježbu “Krila leptira”, u kojoj su povezivanjem stopala i laganim podizanjem koljena poticali smirenost i osluškivanje vlastitog tijela; “Zagrljaj za sebe”, nježan i kratak zagrljaj usmjeren na jačanje osjećaja sigurnosti i brige o sebi; te “Ogledalo emocija”, u kojem su promatranjem svoga odraza pokušavali prepoznati i razlikovati različite emocije. Poseban smijeh i veselje izazvala je vježba “Kokica skokica”, gdje su učenici izvodili lagani čučanj i skočili u zrak poput kokice koja puca, potičući pri tome razigranost i slobodu pokreta.
Učenici su se rado uključili i u aktivnosti poput “Zagrljaja brige”, u kojem su zagrlili nekoga do koga im je stalo i rekli mu zašto im je poseban, te “Moji osjećaji danas”, u kojoj su prepoznavali tri osjećaja koja su ih tijekom dana pratila. U vježbi “Dodir neba” istezali su tijelo podižući ruke prema gore, dok su u “Ruci na srcu” zatvorenih očiju osluškivali vlastite misli i emocije. Uz to su crtali “u mraku”, odnosno sa zatvorenim očima, dopuštajući mašti da ih vodi. Aktivnost “Tri lijepe riječi” potaknula ih je na međusobno ohrabrivanje i izricanje pozitivnih poruka, dok su u “Tajnom ninđi” pokušavali hodati prostorijom što je moguće tiše, vježbajući koncentraciju i kontrolu pokreta. Posebno ih se dojmila i aktivnost “Srce mojih vrlina”, u kojoj su nacrtali srce i u njega upisivali svoje vrline. Na kraju su vježbom “Moje granice” učili izgovoriti riječ “ne” jasno, sigurno i bez nelagode, a “Riječima zahvalnosti” prisjetili se stvari i osoba na kojima su zahvalni.
Tijekom aktivnosti učenici su naglas čitali kartice, promatrali jedni druge i međusobno se poticali, pritom osvještavajući važnost slušanja, dijeljenja, prijateljstva i nenasilnog rješavanja sukoba. Cijeli je sat bio prožet atmosferom međusobnog povjerenja i otvorenosti, a učenici su pokazali iznenađujuću zrelost u prepoznavanju i izražavanju vlastitih osjećaja.
U drugom dijelu sata učenici su poslušali savjete iz knjige Empatija – slušanje srcem, koja naglašava da je čitanje radi razvijanja empatije nalik slaganju LEGO kocaka – omogućuje nam da istražimo različite situacije, stavimo se u tuđe uloge i bolje razumijemo kako bi se drugi mogli osjećati u različitim životnim trenucima. Učenici su izradili i svoje “empatijske naočale”, simboličan podsjetnik da je važno gledati svijet iz perspektive drugih ljudi. Učili su da, kada netko pogriješi, nije potrebno odmah kritizirati, nego zastati, staviti nevidljive empatijske naočale i razmisliti kako se ta osoba osjeća i što joj je u tom trenutku potrebno.
Maria Montessori vjerovala je da je dijete od samog rođenja osoba s dostojanstvom, osjećajima i potrebom da bude viđeno, shvaćeno i prihvaćeno. Ta se misao savršeno poklapa s ciljevima Dana empatije, koji potiču prepoznavanje tuđih emocija, uvažavanje različitosti, slušanje bez osuđivanja te pomaganje drugima da rastu. U Montessori okruženju iznimno su važni Kutak mira i Lekcije mira, kroz koje djeca uče prepoznati i regulirati emocije, graditi prijateljstvo, dijeliti, slušati i nenasilno rješavati sukobe – upravo ono što se nastojalo postići i na radionici u knjižnici. Montessori je cijeli život radila s djecom različitih kultura, jezika i društvenih slojeva, vjerujući da snaga čovječanstva leži u različitosti i da svijet pripada svima.
Poruka koju su učenici ponijeli sa sobom glasi: “Tolerancija počinje u djetetu koje zna razumjeti tuđe osjećaje.” Kroz radionicu su otkrili da empatija, mir i poštovanje počinju u najranijoj dobi te da dijete koje razumije osjećaje drugih postaje graditelj boljega i tolerantnijega svijeta. Projekt Čitajmo zajedno, čitamo naglas: zaboravljene knjige, koji provode knjižničarka dr. sc. Anita Tufekčić i učiteljica Jelena Cvijović, i ovoga je puta pokazao koliko je važno stvarati prostor u kojem djeca čitaju, razgovaraju, osjećaju i uče biti bolji jedni prema drugima.
