U našoj je školi jubilarno obilježen Dan sjećanja na žrtve Holokausta kroz suradnju školske knjižničarke dr. sc. Anite Tufekčić, nastavnice likovne kulture Marije Vidaković Tulić i nastavnika povijesti Emanuela Juzbašića.

U sklopu obilježavanja, nastavnica likovne kulture sa učenicima 5. i 6. razreda te školska knjižničarka s učenicima 8. a i 8. c razreda izrađivale su leptire kao simbol života, slobode i prekinutog djetinjstva. Na satima povijesti učenici su bili upućeni na filmove o Ani Frank te na čitanje knjige Dnevnik Ane Frank, s ciljem razvijanja empatije i povijesne svijesti.

Učenici su dobili zadatak izraditi jednog leptira koristeći papir i kolaž tehniku, u crno-bijeloj izvedbi s jednim detaljem u boji. Na leptira su s jedne strane pisali rečenicu koju bi Ana Frank ili neko dijete stradalo u Holokaustu moglo napisati danas, a s druge strane poruku upućenu današnjem svijetu, usmjerenu protiv mržnje, nasilja i isključivanja. Među porukama isticale su se rečenice poput:

„Imala sam 13 godina i snove.“
„Nitko ne bi trebao nestati jer je drugačiji.“
„Sjećanje je oblik otpora.“

Tijekom nastave razgovaralo se o simbolici leptira, ali i o povezivanju prošlosti s današnjim svijetom, osobito u kontekstu diskriminacije i ratova. Učenici su promišljali o pitanjima: Zašto je Kitty „oživjela“ baš danas? Zašto je Ana Frank i dalje važna? Što znači pamtiti, a što zaboraviti?

Na satu povijesti učenici su dovršili mini izložbu pod nazivom „Krila koja nisu mogla poletjeti“, nakon čega su čitali poruke koje su napisali te razgovarali o tome što danas možemo učiniti kako se ovakve tragedije ne bi ponovile.

Učenici su svojim radovima i porukama jasno izrazili stavove o važnosti mira, slobode i jednakosti, među kojima su se posebno istaknule sljedeće poruke:

• Svi trebaju imati slobodu i mir.
• Svi trebamo imati jednaka prava i širiti ljubav, a ne mržnju.
• Svatko ima pravo na život bez obzira na svoju vjeru i nacionalnost.
• Nitko ne zaslužuje umrijeti zbog mišljenja drugih ljudi.
• Povijest se ponavlja i ne smijemo trpiti diskriminaciju u tišini.
• Svako dijete treba trčati i igrati se, a ne živjeti u strahu od bombi i granata.
• Budite zahvalni na mirnom životu u miru.

Datum 27. siječnja obilježava se kao Dan sjećanja na žrtve Holokausta jer je toga dana 1945. godine oslobođen najveći nacistički logor smrti Auschwitz-Birkenau. Ovaj je dan ujedno proglašen i rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2005. godine, kojom se osuđuje poricanje i iskrivljavanje Holokausta.

Sustavnim progonom i genocidom od 1933. do 1945. godine stradalo je oko šest milijuna ljudi zbog svoje vjere i identiteta, među kojima su najveći broj činili Židovi, ali i ostali protivnici nacističkog režima.

Ovogodišnja tema obilježavanja, „Sjećanje na Holokaust za dostojanstvo i ljudska prava“, naglašava važnost zaštite univerzalnih ljudskih prava, suzbijanja iskrivljavanja povijesnih činjenica i promicanja obrazovanja. Nasuprot porastu antisemitizma, govora mržnje, rasizma i ksenofobije, posebice vidljivih u suvremenom društvu i na društvenim mrežama, sustavno promicanje istine o Holokaustu ostaje trajna zadaća svih nas.

Osuđivanje ideologija koje su dovele do Holokausta, obrazovanje mladih i trajno sjećanje na žrtve predstavljaju moralnu obvezu i temelj odgovornog društva.