Povodom 8. Dana medijske pismenosti, učenici 6. a razreda, uz vodstvo školske knjižničarke dr. sc. Anite Tufekčić i nastavnice hrvatskog jezika Tamare Gutić Filipović, uključili su se u promišljenu i osnažujuću aktivnost koja povezuje film, emocije i razgovor o zdravlju mladih.
Učenici su pogledali švedski igrani film „Kraljica komedije“ redateljice Sanne Lenken, koji je nastao prema istoimenom romanu psihologinje i autorice Jenny Jägerfeld. Prije same projekcije, zajedno su se prisjetili pojma filmske adaptacije i razgovarali o tome što očekuju od filma s obzirom na naslov. Očekivanja su bila jasna – smijeh i zabava – no dobili su nešto puno dublje: suptilnu, dirljivu dramu prožetu humorom, koja ih nije ostavila ravnodušnima.
Aktivnost nakon gledanja filma zvala se „Izražavanje osjećaja bojama“. Kako se osjećamo nakon gledanja filma? Koji osjećaj prevladava? Učenici su birali među pet ponuđenih boja koje simboliziraju emocije:
- crvena – ljutnja
- zelena – smirenost
- žuta – tjeskoba
- siva – tuga
- narančasta – optimizam
Zanimljivo je bilo i razmišljanje o tome što bi predstavljala plava boja, koju su sami trebali osmisliti i povezati s vlastitim doživljajem. Kroz crtanje i opisivanje, učenici su naučili prepoznati i imenovati svoje emocije.
Glavna junakinja, trinaestogodišnja Sashia, suočava se s tugom nakon gubitka majke. Osmislila je vlastiti četverostupanjski plan samopomoći s ciljem da postane stand-up komičarka, vjerujući da će smijeh pomoći njoj i drugima. U razgovoru smo analizirali koliko joj je to uspjelo, što je sve bila spremna žrtvovati da ostvari svoj cilj i zašto je, usprkos svemu, odbijala brigu o psiću koji joj je ponuđen.
Sashia i njezin otac različito se nose s tugom – dok otac pokušava zadržati kontrolu i svakodnevicu, Sashia bježi u svijet šala, maski i unutarnjih monologa. Film nas vodi kroz suze i smijeh, u trenucima gdje se granice između tuge i olakšanja brišu. Posebno snažan dojam ostavila je scena u kojoj Sashia napokon pušta suze – trenutak istinske katarze. Mnogi su se učenici prisjetili i vlastitih situacija kada su im suze pomogle da „prodišu“.
Iako je majka preminula, u životima Sashie i njezina oca i dalje je itekako prisutna. Redateljica to vješto prikazuje kroz vizualne elemente i asocijacije – jedan predmet postaje pokretač sjećanja i poetične vizije bliske osobe. Učenici su prepoznali trenutak kada Sashia otpušta krivnju i oprašta majci, a glazba tog prizora dodatno je pojačala emocionalni dojam.
Važan dio filma bila je i tema društvene stigmatizacije. Vršnjakinja Tyra izgovara rečenicu: „Pazi da ne poludiš kao majka!“ – što duboko ranjava Sashiu. Učenici su naučili što znači stigmatizacija, negativno etiketiranje i kako predrasude često proizlaze iz neznanja. U razredu smo razgovarali o tome kako prepoznati i suprotstaviti se takvom ponašanju, te koliko su važni razgovori s psihologom – bez srama i bez osjećaja da „nešto nije u redu s nama“.
Na kraju aktivnosti, učenici su dobili zadatak osmisliti i snimiti kratak videozapis o emocijama i mladima. Pripremaju pitanja za vršnjake i stručne suradnike, a cilj im je jasno – potaknuti otvoreni razgovor o zdravlju, traženju pomoći i razumijevanju vlastitih osjećaja.
Film „Kraljica komedije“ suočio je učenike s teškim temama, ali i pružio nadu, toplinu i put prema razumijevanju. U vremenu u kojem mediji oblikuju našu svakodnevicu, važno je znati kako prepoznati prave poruke, kako zaštititi svoje mentalno i emocionalno zdravlje te kako biti svoj u virtualnom i stvarnom svijetu.
Slogan koji su učenici osmislili: „Biti svoj. Razumjeti emocije. Pitati za pomoć nije slabost.“
